Adalbert Stifter je rođen 1805. godine u Oberplanu, malom mjestu u nekadašnjem Austrijskom Carstvu (u današnjoj Češkoj). Pohađao je benediktinsku gimnaziju i 1826. kao izvrstan učenik upisao studij prava u Beču. Izdržavao se davanjem privatne nastave i radom u novinama. Rano se počeo kolebati između građanskog i umjetničkog poziva i jedno vrijeme se bavio prvenstveno slikarstvom. Dobivši mjesto carskog inspektora za osnovne škole, Stifter se krajem 40-ih godina odselio u Linz, gdje je živio do smrti. Posljednjih godina života patio je od depresije i problema s jetrom.
Prvim pripovijetkama, sakupljenima u zbirku Studien (1844.; Studije), stekao je status omiljenog pisca bečkih građanskih krugova. Druga zbirka, Bunte Steine (1853.; Šareno kamenje), u kojoj se nalazi i Gorski kristal, smatra se majstorskim primjerom kratke prozne forme. Sljedećih godina Stifter se uglavnom posvetio radu na dva monumentalna djela: bildungsromanu pod nazivom Nachsommer (1857. Miholjsko ljeto), po mišljenju mnogih jednom od vrhunskih predstavnika toga žanra u njemačkoj književnosti, i trotomnom povijesnom romanu Wittiko (1865. – 1867.).
Adalbert Stifter je umro 28. siječnja 1868. u Linzu od posljedica pokušaja samoubojstva.