Gregor von Rezzori rođen je 1914. godine u Černovcima, tadašnjem glavnom gradu austrougarske pokrajine Bukovine. Tridesetih godina prošloga stoljeća studirao je arhitekturu, medicinu i umjetnost u Beču. Nakon Drugoga svjetskog rata živio je u Njemačkoj, a potom u Italiji. Bavio se novinarstvom, glumom i pisanjem filmskih scenarija, primjerice u filmovima Louisa Mallea i Volkera Schlöndorffa.
Zbirka priča Maghrebinische Geschichten (1953.) donijela mu je prvi međunarodni uspjeh.
Slijede četiri i pol desetljeća plodne spisateljske karijere koja obuhvaća zbirke eseja i priča, putopise, reportaže i romane, među kojima su najvažniji Ein Hermelin in Tschernopol (1956.; Hermelin u Černopolu, Zagreb, 1961.), Der Tod meines Bruders Abel (1976.) i Memoiren eines Antisemiten (1979.). U njima Rezzori majstorski kombinira pripovjedačku autopsiju Austro-Ugarske Monarhije s preciznom dijagnozom kulturnih i političkih previranja koja su u međuratnom razdoblju zahvatila taj dio Europe. Od proznih djela objavljenih osamdesetih godina, naročito se ističe autobiografska studija u pet portreta pod naslovom Blumen im Schnee (Lanjski snjegovi). Djela su mu prevedena na brojne jezike.
Rezzori je umro 1998. godine na svom imanju u blizini Firence.